Ne možemo baš sve stići...ili možda možemo?

Da li spadate u onu grupu ljudi koji su sjajno organizovani, tačni i u toku dana stižu svuda i postižu sve? Ili ne stižete od pretrpanog rasporeda ni da se zapitate da li je dan mogao možda i drugačije da izgleda, a pri tom ste konstantno umorni, sve manje efikasni a sve više nezadovoljni?

Svima nama je život komplikovan, ali neki ljudi umeju savršeno da balansiraju između obaveza i slobodnog vremena, a pri tom su uspešni i veoma aktivni na mnogim drugim poljima - ne samo poslovno. U čemu je tajna?


Ovo sam se zapitala pre izvesnog vremena. Jedne nedelje, par sati posle ponoći. Završavala sam nekakvu tabelu i odjednom mi je sinulo da je subota upravo prošla. Panično sam bacila pogled na mobilni i videla desetak propuštenih poziva prijateljice sa kojom je trebalo to veče da se vidim. Šokirala me je činjenica da sam toliko bila pod stresom da završim projekat na kome sam radila, da ne samo što sam zaboravila na dogovoreno vreme, već nisam ni čula mobilni telefon koji je zvonio odmah pored lap top-a (...ili nisam bila svesna da ga čujem ili sam zaboravila da sam ga čula?!...). Kasnije sam se setila da se i mama nekoliko puta žalila da se često ne javljam na telefon. Ovaj "prekid sa realnošću" me je naveo da se zaista zamislim nad proteklom nedeljom a onda i proteklim mesecom...u stvari mesecima pa i godinom.

Shvatila sam da sam ja, kada se uzme u obzir odnos: vreme rada/ostalo vreme, zapravo manijakalna pčela radilica. I u tome i jeste bila suština paradoksa. Iako sam radila praktično non stop, ipak nisam uspevala da završim sve što je bilo predviđeno, a to je uzrokovalo i potpunu socijalnu neaktivnost + brdo loših navika (navešću samo one "najjezivije": lošije spavanje ili nespavanje, kasno buđenje - preokrenula sam noć za dan, neredovna ishrana, redovno gladovanje, konstantan stres itd.). 

Kako sam uspela da se organizujem?

1. Odlučila sam da iz korena izmenim odnos prema sopstvenom vremenu kao i shvatanje pojmova hitno i bitno. Ako niste dovoljno vešti da se sami organizujete, na internetu ćete naći gomilu raznoraznih tips & tricks. Ja sam slučajno naletela na tekst Istoka Pavlovića, "Velika tajna organizacije vremena: Važno i hitno", koji mi je zaista pomogao da shvatim svoj problem. To je tekst vredan čitanja i ako imate problema sa organizacijom na poslu ili uopšte, najiskrenije preporučujem da ga pročitate. 

2. Budim se pre 8am. O, da! Jako mi je važno da ne ispustim jutro. Nekako mi se čini da se ujutru kazaljke sporije vrte i taj privid me opušta. Imam vremena da razmislim o svemu i formiram grubu "skicu" predstojećeg dana.

3. Strogo fiksiram "radno vreme". Ja sam freelancer i u tom smislu nisam vezana za mesto i klasično osmočasovno vreme rada, pa imam slobodu da radim odakle hoću, kad i koliko hoću (ovo je koliko prednost, toliko i zamka ,ukoliko ne umete da sve strogo držite pod kontrolom). Kad istekne vreme koje sam planirala za rad, zatvaram lap top gde god da sam stala i ko god da je na liniji. Bukvalno. Nekad radim manje nekad više sati, zavisno od količine posla, ali ono što sam sebi odredila strogo poštujem. (Btw, imala sam jako loše kritike zbog ovog koraka, ali mi kritike više nisu toliko bitne :).

4. Obavezno izdvojim vreme za sebe i druge. U svakom danu. Najmanje po sat, često više. Mnogo više nego ranije.

Za ove promene trebalo mi je nekih mesec dana jake volje, dok nisu postale spontane. Naročito mi je bilo teško da ograničim sebe vremenski od posla, jer je misli teško kontrolisati. Mnogo teže nego rano ustajanje :). Izlišno je reći da se sada osećam zadovoljno i nekako zdravije, opuštenije, radosnije. Kao da radim šta želim i kao da upravljam svojim vremenom.

Da li vi imate problema sa organizacijom vremena?

* Ovaj post je nastao zahvaljujući Mariji koja me je inspirisala :)

4 komentara

  1. Ja sam jako pedantna stalno i prilicno stizem sve, mada zelim da stavim sebi takva pravila kao ti da bi mi bilo bolje. Ja se trudim da ustajm oko 8 a ajkasnije do 9. Radim isto uglavnom od kuce ali onda to znaci da razvlacim i da radim ceo dan. Planiram da krenem da odlazim na posao samo da bih mozda brze radila. Posto se bavim naukom mogu da racunam gde hocu, samo me mrzi da vucem laptop svaki dan na posao. Uvek sam mastala o tome da isto sebi fiksiram radno vreme pa da bar vecinu dana znam da tipa radim do 5,6 a posle mogu da blejim.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kojom naukom se bavis? :) Koji institut je u pitanju? Drago mi je da postoji jos jedan naucnik u svetu makeup/a :D

      Izbriši
  2. E baš si me zatekla sa ovim postom. Inače planiram da se (re)organizujem. Čitav sam život novinar a zadnjih godina radim samostalno i (dez)organizujem vreme tako što radim milion stvari istovremeno, danju, noću, uvek ima još po nešto.... Ovo sam upravo planirala, ali...
    Dala si mi podstrek.
    Ljiljana

    OdgovoriIzbriši
  3. Odličan post! Ja kada radim, sve stignem. Trenutno sam na godišnjem odmoru i ne stignem ništa! To je ta stvar dobre organizacije...od jutra misli imam vremena, ne moram ići na posao, cijeli dan je preda mnom, i na kraju ništa!

    OdgovoriIzbriši